Britanski trg

Tržnica Britanski trg
Arnoldova ulica 2

Voditelj: Robert Mohorić

mobitel: 098 208 657
e-mail: trznice.britanac@zgh.hr

Radno vrijeme tržnice

Priča o tržnici

Ilički trg, Trg Ladislava Pejačevića te od 1946. godine Britanski trg, sve su to imena za jedan trg. Možemo ustvrditi da izgleda kao proširenje Ilice, a u njega se slijevaju neke od najljepših zagrebačkih ulica kao što su Pantovčak, Zelengaj, Rokov perivoj i Nazorova ulica. Zagrepčani od milja taj trg već godinama zovu Mali plac.

Nekada je na tom području tekao i potok Kraljevec, koji je 1902. godine isušen, a trg je ubrzo dobio i plinsku rasvjetu. Javni zahod ovdje je izgrađen još davne 1908. godine i bio je povezan s tramvajskom čekaonicom. Preuređenjem tramvajske čekaonice 1928. godine, dobili smo na tom prostoru još trafiku i telefon. Dolazeći iz Ilice, tu je tržnicu ustvari nemoguće odmah uočiti jer je zaklanjaju javni zahod, trafika, kiosk za novine i dr.

Tržnica je otvorena 1891. godine, a u početku se na njoj prodavala samo perad. Prema Tržnom redu iz 1925. godine saznajemo da se na tom mjestu prodavalo i povrće, voće, cvijeće, perad, meso, divljač te životinjski proizvodi kao što su mlijeko, sir, vrhnje, jaja, maslac i med.  Za svaki od navedenih proizvoda određen je i način kako se smije prodavati. Tako se dio prehrambenih proizvoda prodavao na klupama, a dio pod šatorima (teletina, svinjetina, govedina, janjetina, kruh i sitno pecivo). Za povrće je bilo određeno da se smije donositi na prodaju samo očišćeno od zemlje i prikladno 'za ljudski užitak'.

Ono je također moralo biti zaštićeno od sunca i kiše, prodavalo se po težini, a vrijedila je zabrana da se ne smije prodavati mladi krumpir koji je bio manji od kokošjeg jajeta. Što se tiče prodaje voća, ono se smjelo prodavati samo na posebno određenom mjestu predviđenima za voće, a prodavalo se isto po težini. Životinjski proizvodi, kao što je primjerice svježe mlijeko, držalo se u čistim posudama od željeznog lima koje su bile baždarene, a ako mlijeko nije bilo kravlje obavezno je moralo biti označeno porijeklo (kozje ili ovčje). Ono je moralo biti od zdravih krava, a Gradska je uprava u svako doba mogla uzeti uzorak mlijeka koje se prodavalo i dati ga na pregled.

Uprava je također imala pravo i određivati cijenu mlijeka. Perad (guske, patke, kokoši, pure i dr.) se na Tržnici mogla prodavati živa ili zaklana. Ako je perad bila živa, držana je na klupama gdje je bilo podastrijeto sijeno ili slama, a prodavač je ljeti bio obavezan ponijeti i zdjelicu pitke vode kako perad ne bi uginula od vrućine. Na Tržnici je bilo zabranjeno zaklati perad, dok je zaklana perad donesena na Tržnicu morala imati potvrdu da je zdrava.

Što je tiče gljiva, smjeli su se prodavati samo vrganj, smrčak, grmačica, medenjača, hrapavac, osinac, griva žuta i rašikasta te hrčak jestivi. Sve ostale gljive, makar i jestive, nisu se smjele prodavati. Od sušenih gljiva smio se prodavati samo vrganj.